Modra senka
Odlomak iz romana o mazohizmu i posledicama nasilja u porodici koji je Jovan pisao 2003. godine i nikada ga nije završio. Radnja "Modre senke" je smeštena u Beograd i pokriva period od kraja osamdesetih do hiperinflatorne 1993. Ovde su priložena dva poglavlja, koja se dešavaju u gimnaziji 1988. godine i pokazuju kako se glavni junak, Darko - budući advokatski pripravnik - upoznao sa Tanjom, svojom najboljom drugaricom i potajnom simpatijom, koja će godinama kasnije, nakon krvavog razračuna sa psihotičnim, posesivnim ljubavnikom dospeti u zatvor.
2.
AUTOGOL ADAMA ZORIĆA
Sedeli smo u klupi sve četiri godine, rekao sam Veri. Ali to nije bila istina. Bar ne u potpunosti.
Od časa kada smo se upoznali na početku prve godine - bolje reći, primetili se – pa takom sledeća četiri meseca, Tanja je promenila troje “cimera”. Oni su pre svega bili zanimljivi zato što su svi na svoj način bili udareni, a i zato što su svi od reda, napuštajući Tanjinu klupu, napuštali i gimnaziju.
Prvih dana škole, sa Tanjom je sedeo izvesni Milan Milovanović, momak koga ću pamtiti po opsesivnoj težnji da se nametne za vođu. Oni koji su ga poznavali od ranije kažu da je u osnovnoj “žario i palio”. E onda je došao kraj - carstvo se raspalo i čovek je morao u novu sredinu. Naravno, osetio se ugroženim, i odmah krenuo da izgrađuje “autoritet”. Doduše, imao je ponešto predispozicija: bio je visok, krupan, lepuškast i glasan, no kako za petnaest dana neumornog dobacivanja nije izgradio novu imperiju (“pun humora k’o kurac kostiju”, rekao je jednom Petar za njega), bez najave se pokupio i otišao u drugu školu.
Tanja je s tim momkom sedela iz krajnje jednostavnog razloga: prvog septembra zakasnila je na uvodni čas (o što je ta volela da kasni), a jedino slobodno mesto bilo je u zadnjoj klupi, kraj njega. Pamtim je iz tog perioda po izrazitom kolutanju očima.
Sledeća je bila Slavica, mršava, na minimalac ošišana plavušica sa velikim, okruglim cvikerima. Bila je toliko tiha da se doimala skoro nevidljivom. Mislim da strašno malo ljudi pamti tu devojku, a ja sam je zapazio samo po tome što su je svi profesori pitali ume li, osim da dolazi na časove, i da govori.