Приказивање постова са ознаком PREVODI. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком PREVODI. Прикажи све постове

уторак, 18. јул 2023.

PINK FLOYD: THE WALL (ZID) - prepev celog albuma

Svoje prepeve stihova Rodžera Votersa za konceptualni rok album The Wall (Zid) grupe Pink Floyd iz 1979. godine prvobitno sam objavio na svojoj Fejsbuk stranici u četiri dela, od 26. maja do 16. jula 2023. godine. Ovde ih objavljujem sve zajedno, da se mogu čitati u dahu. 




Zid je priča o otuđenoj rok zvezdi Pinku koji je žrtva gubitka oca u Drugom svetskom ratu, odrastanja u traumatičnom poratnom okruženju Engleske pod zaštitničkim okriljem posesivne majke, kao i surovog školskog sistema zasnovanog na ponižavanju i nasilju nad đacima. Pink postaje rok zvezda ali se ne snalazi sa ženama, jer je jedina žena u njegovom životu uvek bila majka - a očinsku figuru nikad nije imao. Kad ga zbog njegove nekomunikativnosti supruga ostavi i baci se u zagrljaj drugom čoveku, Pink se na turneji okreće grupi devojkama i drogama, sve dok potpuno ne skrene s uma, okružen i zarobljen zidom koji je ciglu po zidu podizao celog života. Tako poludelog i odumrlog menadžeri, pokušavaju da ga povrate - ali ne da bi mu spasili život, već samo da bi ga osposobili da održi koncert (kapitalizam i profit). Za to vreme, Pink se u glavi pretvara u fašistu, zamišljajući da je koncert koji je prisiljen da održi - nacistički miting. Mentalno izolovan, on vodi borbu sa svojim zidom, dok nakon spektakularnog "suđenja" samom sebi ne uspe da ga sruši, pošto se suočio sa svojim najvećim strahovima.

Postoje tri oblika pričanja Votersove priče o Zidu. Prvi i najslavniji oblik je istoimeni dvostruki album Pink Floyda iz 1979. godine, drugi oblik je koncertni, čiji su nosilac isprva bili Pink Floyd (1980-1981) a potom Rodžer Voters kao solista (koncert na ruševinama Berlinskog zida iz 1990. godine, i The Wall turneja 2010-2013.) a treći oblik je filmski iz 1982. godine, u režiji Alana Parkera (Pink Floyd: The Wall), sa Bobom Geldofom u glavnoj ulozi.

Pesma Another Brick In The Wall part 2 bila je svetski hit i postala je rokenrol klasika, ali isti status vremenom je stekla Comfortably Numb, zahvaljujući završnoj solo deonici gitariste Pink Floyda, Dejvida Gilmora (David Gilmour) koja se naširoko smatra jednom od najboljih u istoriji rokenrola.  


Sadržaj:

1. Unutar mesa?/In The Flesh?
2. Tanak led/The Thin Ice
3. Još jedna cigla u zidu, prvi deo/Another Brick In The Wall, part 1
4. Najsrećniji dani naših života/The Happiest Days Of Our Lives
5. Još jedna cigla u zidu, drugi deo/Another Brick In The Wall, part 2
6. Majko/Mother
7. Zbogom plavo nebo/Goodbye Blue Sky
8. Prazna mesta/Empty Spaces
9. Šta sad da radimo?/What Shall We Do Now? (*)
10. Mladalačka požuda/Young Lust
11. Jedan od mojih sunovrata/One Of My Turns
12. Ne ostavljaj me sad/Don't Leave Me Now
13. Još jedna cigla u zidu, treći deo/Another Brick In The Wall, part 3
14. Zbogom okrutni svete/Goodbye Cruel World
15. Hej ti/Hey You
16. Is There Anybody Out There?/Ima li nekog tamo napolju?
17. Nema nikog kod kuće/Nobody Home
18. Vera/Vera
19. Bring The Boys Back Home/Momke nam kući vratite
20. Udobno umrtvljen/Comfortably Numb
21. Koncert se mora održati/The Show Must Go On
22. Unutar mesa/In The Flesh
23. Beži koliko te noge nose/Run Like Hell
24. Čekajući crve/Waiting For The Worms
25. Stanite!/Stop!
26. Suđenje/The Trial
27. Izvan zida/Outside The Wall

* * * * *


1.
UNUTAR MESA?
(In The Flesh)

[Glas: "...mesto gde smo ušli?"]

Dakle,
pomislih da bi ti možda voleo
na moj koncert da dođeš.
I znojavo uzbuđenje kad si sluđen,
i taj sjaj svemirskog kadeta (*)
da iskusiti hoćeš.

Kaži ti meni,
da l' ti možda ne izmiče nešto,
sunce moje malo?
Ono što si 
oćekivao da ćeš videti,
nije ti se baš dalo?
Ako hoćeš da spoznaš
šta se krije iza mojih
očiju od leda,
moraćeš da zagrebeš
duboko ispod ove 
fasade što te gleda. 


2.
TANAK LED
(The Thin Ice)

Mama voli svoju bebu.
A voli je i tata.
I možda ti, bebo, 
more deluje toplo.
i možda ti i nebo 
deluje plavo.

O, bebo moja.
O, bebo moja plava.

Ako odeš na klizanje
po tankom ledu modernog sveta,
prekor hiljada uplakanih očiju
pratiće te nemo da ti smeta.
Nemoj da se iznenadiš
kad ti se pukotina u ledu
otvori pod nogama.
Tad ćeš iz poznatoga sveta 
u ponor da sklizneš,
i sa uma ćeš da skreneš,
a strah će niz tebe 
kao potok da se sliva,
dok se za tanak led 
držiš noktima.


3.
JOŠ JEDNA CIGLA U ZIDU, PRVI DEO
(Another Brick In The Wall, part 1)

Tata je odleteo preko okeana,
ostavivši za sobom tek uspomenu,
fotografiju u porodičnom albumu.
Tata, šta si mi još ostavio?
Šta si meni za sobom ostavio?

Sve u svemu,
bila je to samo 
cigla u zidu.
Sve u svemu,
bile su to samo
cigle u zidu.


4.
NAJSREĆNIJI DANI NAŠIH ŽIVOTA
(The Happiest Days Of Our Lives)

Kad smo porasli i pošli u školu,
behu tamo neki učitelji
koji bi decu povređivali
kako god su znali i umeli,
izlivajući svoj podsmeh
preko svega što smo radili,
razotkrivajući svaku slabost,
koliko god je mi klinci 
pažljivo u sebi sakrili.

Al' za njih u gradu znalo se dobro,
da kad bi se noću kući vratili,
od svojih debelih, psihopatskih žena
zvocanje bi na mrtvo ime zaradili.


5.
JOŠ JEDNA CIGLA U ZIDU, DRUGI DEO
(Another Brick In The Wall, part 2)

Ne treba nam obrazovanje.
Ne treba nam misaona kontrola.
Mračni sarkazam napolje iz škola.
Učitelju, tu decu puštaj odma'!
Hej, učitelju! 
Tu decu puštaj odma'!

Sve u svemu,
beše to samo još jedna
cigla u zidu.
Sve u svemu,
ti si samo još jedna
cigla u zidu.

Ne treba nam obrazovanje.
Ne treba nam misaona kontrola.
Mračni sarkazam napolje iz škola.
Učitelju, tu decu puštaj odma'!
Hej, učitelju! 
Nas decu puštaj odma'!

Sve u svemu,
ti si samo još jedna
cigla u zidu.
Sve u svemu,
ti si samo još jedna
cigla u zidu.


6.
MAJKO
(Mother)

Majko, šta misliš,
hoće li oni tu bombu baciti?
Majko, šta misliš,
hoće li im se ova pesma svideti?
Majko, od toga da će mi oni skrckati jaja, 
treba li da se plašim?
O, majko, da li je potrebno 
zid da sagradim?

Majko,
da li za predsednika da se kandidujem?
Majko,
da li našoj vladi da verujem?
Majko, 
hoće li me izvesti pred vod za streljanje?
Ili im je to 
ipak samo dangubljenje?

Tiho, bebice, 
nemoj da plačeš.
Mama će učiniti da ti se
svi košmari ostvare.
Mama će ti usaditi
sve svoje strahove.
Mama će te čuvati čvrsto
pod okriljem svojim.
Neće ti dati da poletiš,
ali bi te mogla 
pustiti da pevaš.
Mama će te, bebo, utopliti
i učiniti da se ugodno osećaš.
I naravno bebo,
da će ti mama pomoći
zid da sagradiš.

Mama, šta misliš,
da li je ona za mene dovoljno dobra?
Mama, šta misliš,
da li je ona po mene opasna?
Mama, da li će ona
tvoga dečaka rasturiti?
Mama, da li će mi ona
srce slomiti?

Tiho, bebice,
nemoj da plačeš.
Mama će da proveri
koja devojka za tebe nije.
Mama neće pustiti
da se išta prljavo probije.
Mama će te čekati
kad se iz provoda budeš vraćao.
Mama će uvek otkriti
gde si se to smucao.
Mama će te, bebo, uvek
zdravom i čistom održavati.
I naravno da ćeš, bebo,
uvek moja beba ostati.

Majko,
zar je stvarno trebalo
da bude ovako visok?


7.
ZBOGOM PLAVO NEBO
(Goodbye Blue Sky)

Da li si video ljude kako strahuju? 
Da li si čuo bombe kako padaju?
Da li si se ikada zapitao
zašto smo u skloništa morali da bežimo,
dok nam se obećanje vrlog novog sveta 
razotkrivalo podno čistog plavog neba?

Da li si video ljude kako strahuju? 
Da li si čuo bombe kako padaju?
Požari su zgasnuli davno, 
ali bol je tu stalno. 

Zbogom, plavo nebo.
Zbogom, plavo nebo.
Zbogom.


8.
PRAZNA MESTA
(Empty Spaces)

Šta ćemo da koristimo
da prazna mesta popunimo,
tamo gde smo nekad
umeli da razgovaramo?
Kako ću 
preostala mesta da popunim?
Kako ću 
ovaj zid da dovršim?


9.
ŠTA SAD DA RADIMO? (**)
(What Shall We Do Now?)

Šta ćemo da koristimo
da prazna mesta popunimo,
tamo gde talasi gladi grme?
Da li u plovidbu da krenemo 
preko mora što je od lica sačinjeno
da još malo aplauza zadobijemo?

Da li novu gitaru da kupimo?
Da li jača kola da vozimo?
Da li celu noć da radimo?
Da li u tuče da se upuštamo?
Svetla upaljena da ostavljamo?
Bombe da bacamo?
Turneje po istoku da sviramo?
Boleštine sebi da navlačimo?
Kosti da sahranjujemo?
Porodice da rasturamo?
Cveće telefonom da šaljemo?
Pijančenju da se odamo?
Kod psihijatra da idemo?
Meso da ostavimo?
Retko da spavamo?
Ljude kao mezimce da čuvamo?
Pse da obučavamo?
Pacovske trke da trčimo?
Slamarice novcem da punimo?
Blago da zakopavamo?
Dokolice što više da imamo?
Al' da se nikad stvarno ne opustimo,
dok leđima uza zid stojimo.


10.
MLADALAČKA POŽUDA
(Young Lust)

Ja sam samo novi dečko,
stranac u gradu ovom.
Gde se dedoše stara vremena?
Ovom strancu dobar provod treba.

O, kako mi treba laka ženska.
O, kako mi treba laka devojka.

Hoće l' neka hladna žena u ovoj pustari
malo muškarcem pravim da me učini?
Rokenrol izbeglicu pod svoje da uzme?
Hajde mala, oslobodi me.

O, kako mi treba laka ženska.
O, kako mi treba laka devojka.

[Zvonjava telefona. Zvuk podizanja slušalice.]
"Halo..?"
"Da, gospodin Flojd zove gospođu Flojd, poziv plaća onaj ko prima poziv. Da li prihvatate naplatu po tarifi iz Sjedinjenih Država?"
[Zvuk spuštanja slušalice]
"Pa prekinuo je! To je vaš stan, zar ne? Pitam se zašto je prekinuo? Da li bi tamo, uz vašu ženu, trebalo da bude još neko ko bi mogao da odgovori?"
[Ponovo zvonjava telefona... Ponovo zvuk podizanja slušalice]
"Halo?"
"Poziv iz Sjedinjenih Država, da li je to...?"
[Prekid veze spuštanjem slušalice]
"Vidite, on i dalje prekida vezu. I muškarac odgovara na poziv."


11.
JEDAN OD MOJIH SUNOVRATA
(One Of My Turns)

[Glas grupi devojke, preko zvuka televizijskog programa:] 
"O bože, do jaja ti je soba! Jesu li sve ove gitare tvoje?"
[Zvuk televizijskog programa, neki film] 
"Pa ovo mesto je veće od našeg stana!" 
[Zvuk televizijskog programa, neki film]
"Ovaj... mogu li da te dobijem malo?" 
[Zvuk televizijskog programa, neki film]
"Hoćeš malo ovoga?" 
[Zvuk televizijskog programa, neki film]
"Au, vidi ti ovaj bazen! A da se okupamo?" 
[Zvuk televizijskog programa, neki film]
"Šta to gledaš?" 
[Zvuk televizijskog programa, neki film]
"Hej?" 
[Zvuk televizijskog programa, neki film] 
"Jesi li dobro?"

Dan za danom,
ljubav sve sivlja postaje,
kao koža čoveka što umire.

Noć za noći,
pretvaramo se da će
sve dobro proći.
Ali ja sam postao stariji,
tvoj odnos prema meni hladniji,
i ništa nije zabavno 
kao što je nekada bilo.

I sad osećam kako nadolazi
jedan od sunovrata mojih.
Hladan sam k'o brijač,
zategnut k'o krvotoka stezač,
jasan k'o pogrebni doboš.

U spavaću sobu potrči.
U koferu sa leve strane naći ćeš 
moju omiljenu sekiru.
Nemoj da si tako preneražena.
To je samo prolazna faza.
Jedan od mojih loših dana.

Hoćeš malo televiziju da gledaš?
il' među čaršave da se zavučeš?
il' tiho povlačenje da razmatraš?
Hoćeš nešto da pojedeš?
Hoćeš da naučiš da letiš?
Hoćeš li?
Ili bi mene kako to pokušavam
da vidiš?

Hoćeš da pozoveš pandure?
Sa ovim da prestanem misliš da je vreme?
Zašto bežiš od mene? 


12.
NE OSTAVLJAJ ME SADA
(Don't Leave Me Now)

O draga,
ne ostavljaj me sada.
Ne govori da smo stigli do kraja.
Seti se cveća koje sam ti poslao.
Potrebna si mi, draga.
Kroz mašinu za mlevenje da prolazim
pred svim prijateljima mojim?
O draga,
ne ostavljaj me sada.
Kako možeš da odeš,
kad znaš koliko mi trebaš.
Da me na subotnje veče u kašu zdrobiš,
o draga,
kako si mogla to da mi uradiš?
Da pobegneš od mene?
Potrebna si mi, draga.
Zašto bežiš od mene?


13.
JOŠ JEDNA CIGLA U ZIDU, TREĆI DEO
(Another Brick In The Wall, part 3)

Nisu mi potrebne ruke da me grle.
Nisu mi potrebne droge da me smire.
Video sam šta na zidu piše.
Ništa mi nije potrebno više.
Rekao bih - ništa više.

Sve u svemu,
to su sve bile samo
cigle u zidu.
Sve u svemu,
ti si bio samo
cigle u zidu.


14.
ZBOGOM OKRUTNI SVETE
(Goodbye Cruel World)

Zbogom okrutni svete.
Danas te napuštam.
Zbogom.
Zbogom.
Zbogom.

Zbogom, svi vi ljudi.
Nema ničeg što možete reći
da bih se ja predomislio.
Zbogom.


15.
HEJ TI
(Hey You)

Hej ti, što tamo na hladnoći stojiš, 
što usamljen i mator postaješ,
možeš li da me osetiš?
Hej ti, što te tabani svrbe a osmeh ti sahne,
dok nasred prolaza stojiš,
možeš li da me osetiš?
Hej ti, ne pomaži im da svetlost sahrane.
Ne predaj se, ne daj da borba stane. 

Hej ti, što tamo bez odeće
usamljen za telefonom sediš,
da l' bi hteo da me dodirneš?
Hej ti, što uvo uza zid držiš,
i nekog da se odazove čekaš,
da l' bi hteo da me dodirneš?
Hej ti, pomozi mi da kamen nosim.
Srce otvori, evo kući dolazim.

Al' sve je to samo privid bio.
Previsok se zid napravio,
što si i sam video.
Koliko god on pokušavao
probiti se nije mogao,
pa mu je napad crva 
mozak izjeo.

Hej ti, što nasred puta stojiš
i ono što ti kažu uvek radiš,
možeš li da mi pomogneš?
Hej ti, s one strane zida,
što flaše u hodniku razbijaš,
možeš li da mi pomogneš?
Hej ti, ne govori da šansi nemamo.
Zajedno opstajemo, podeljeni propadamo.


16.
IMA LI NEKOG TAMO NAPOLJU?
(Is There Anybody Out There?)

Ima li nekog tamo napolju?


17.
NEMA NIKOG KOD KUĆE
(Nobody Home)

Imam crnu knjižicu, gde svoje pesme zapisujem.
i vrećicu, gde četkicu za zube i cešalj ubacujem.
Kad sam dobar kucov, ponekad kosku dobijem.

Imam elastične trake, da mi cipele ne spadaju.
Imam natečene ruke, i bole me k'o da otpadaju.
Imam TV sa trinaest kanala punih sranja.

Imam električnu rasvetu.
Imam umeće predviđanja
i zadivljujuću moć opažanja.

Eto kako znam
kad te telefonom zovem 
s nadom da ću imati sreće,
da kod kuće nikog biti neće.  

Imam obaveznu frizuru u stilu Hendriksa,
i neizbežne izgoretine od spremanja fiksa
na mojoj omiljenoj košulji od satena.
Imam na prstima mrlje od duvana.
Na lancu oko vrata mi je srebrna kašika.
Klavir na grobu ću imati umesto spomenika.

Moj je pogled divalj i razrogačen.
Imam snažan poriv da poletim,
ali nemam gde da odletim.

O draga, kad god te
telefonom tražim.
I dalje kod kuće nikog
ne nalazim.

Gohilsove čizme imam.
Signale ovog sveta
sve slabije primam.


18.
VERA
(Vera)

Seća li se ko ovde Vere Lin?
Seća li se kako je rekla
da ćemo se opet sresti
jednog lepog dana?

Vera! Vera!
Zna li se o tebi šta? 
Da li se još neko ovde
oseća kao ja?


19.
MOMKE NAM KUĆI VRATITE
(Bring the Boys Back Home)

Momke nam kući vratite.
Momke nam kući vratite.
Decu samu ne ostavljajte.
Momke nam kući vratite.

Ima li nekog tamo napolju?


20.
UDOBNO UMRTVLJEN
(Comfortably Numb)

Zdravo?
Ima li nekog tu unutra?
Ako me čuješ samo klimni.
Ima li nekog kod kuće?

Ajmo sad.
Nešto si potišten, čujem.
Pa, bol ti mogu umanjiti.
Na noge te mogu vratiti.

Opusti se.
Od nekih stvari moram početi.
Osnovne činjenice mi kaži.
Gde te boli, hajde mi pokaži.

Nema bola, a ti se gubiš.
K'o brodski dim na horizontu se vidiš.
Do mene samo na mahove dopireš.
Usne mrdaš, al' ne čujem šta govoriš.
Kao dete, groznicu sam imao.
Ruke sam k'o balone osećao.
Sad mi se taj osećaj vratio.
Ne znam kako bih ti objasnio.
Ne bi me shvatio.
Ja ovakav nisam.
Udobno umrtvljen
postao sam.

U redu.
Sad samo da te bocnem.
Neće više biti onih urlika,
ali će ti možda malo biti muka.

Hajde sad ustani.
Rekao bih da te ovo dobro radi.
Pomoći će ti koncert da preguraš.
Hajde, poći sada moraš.

Nema bola, a ti se gubiš.
K'o brodski dim na horizontu se vidiš.
Do mene samo na mahove dopireš.
Usne mrdaš, al' ne čujem šta govoriš.
Kao dete, nešto sam primetio.
Krajičkom oka sam uhvatio.
Kad sam se okrenuo - izgubilo se.
Šta je to više ne sećam se. 
Dečak je porastao.
San je nestao. 
Udobno umrtvljen
ja sam postao.


21.
KONCERT SE MORA ODRŽATI
(The Show Must Go On)

O, mama, o tata,
je l' moram taj koncert da održim?
O, tata, 
vodi me kući.
O, mama, 
pusti me da bežim!

To mora da je neka greška.
Da ih pustim da mi uzmu dušu
nisam nameravao.
Da li sam suviše star?
Da li je sada dockan?

O, mama, o tata.
Gde se osećaj izgubio?
O, mama, o tata.
Šta ako se pesama 
ne budem setio?

Koncert se mora održati!


22.
UNUTAR MESA
(In The Flesh)

Dakle,
pomislih da bi ti možda voleo
na moj koncert da dođeš.
I znojavo uzbuđenje kad si sluđen,
i sjaj svemirskog kadeta
da iskusiti hoćeš.

Imam za tebe loših vesti,
sunce moje malo.
Pink nije dobro,
pa je u hotelu ostao,
a nas su ovde 
kao zamenski bend poslali.
Ima da utvrdimo, fanovi,
koji su vam pravi stavovi. 

Ima l' u dvorani pedera večeras?
Stavljajte ih odmah uza zid!
Eno jednog pod reflektorima,
ne sviđa mi se njegova njuška.
Stavljajte ga odmah uza zid!
Onaj tamo je pljunuti ješa!
A ovaj ovde je uglješa!
Ko je pustio svu tu fukaru
da se s nama meša?
Eno jednog što puši džoint!
a onaj je pirgav k'o seljo!
Ja da se ovde pitam
sve bih vas postrelj'o!


23.
BEŽI KOLIKO TE NOGE NOSE
(Run Like Hell)

[Masa: "Pink Flojd! Pink Flojd!"]

Beži! Beži! Beži! Beži!

Bolje ti je da lice sakriješ
pod tvoju omiljenu masku,
da rajsferšlus na usnama zakopčaš
i roletne preko očiju navučeš,
da osmeh bezličan pokazuješ,
dok ti gladno srce tuče,
i dok te zbog grešne prošlosti 
bolovi u želucu muče,
dok ti se živci kidaju,
jer ti se školjka raspada
pod udarcima čekića
što ti navaljuju na vrata.
Bolje beži!

Ceo dan i celu noć 
bolje ti je da bežiš,
a svoja prljava osećanja
bolje u sebi da zadržiš.
A ako ćeš devojku napolje
večeras da izvodiš,
bolje da se u kolima s njom
od pogleda skloniš.
Jer ako te, 
dok joj otvaraš bravu,
na zadnjem sedištu otkriju,
ima spakovanog
u kartonsku kutiju
majci da te pošalju.  

Bolje beži!

[Masa: "Čekić! Čekić!"]


24.
ČEKAJUĆI CRVE  
(Waiting for the Worms)

"Eins, zwei, drei, alle!"

Dopreti do mene 
više ne možeš,
koliko god se 
u tome trudiš.
Zbogom okrutni svete, 
gotovo je.
Produži dalje.

Ovde, iza moga zida,
u bunkeru sedim,
i dolazak crva čekam.
Ovde, iza moga zida,
u savršenoj izolaciji,
ja dolazak crva čekam.

Čekam da 
beskorisne uklonim.
Čekam da
grad očistim.
Čekam da
crve sledim.
Čekam da
crnu košulju navučem.
Čekam da
slabiće iskorenim.
Čekam da im
prozore razbijem
i vrata provalim.
Čekam na
konačno rešenje
da lozu ojačam.
Čekam da
crve sledim.
Čekam da
tuševe pustim
i peći potpalim.
Čekam
na pešovane i uglješe
na crvene i na ješe.
Čekam 
da crve sledim. 

[Glas iz megafona: "Čekamo da preuzmemo, i okupićemo se ispred Gradske kuće u Brikstonu, gde ćemo se..."]

Da li bi voleo 
da vidiš Britaniju
kako opet vlada,
prijatelju moj?
Sve što treba da uradiš
jeste da crve slediš.

Da li bi voleo 
da naše obojene rođake
pošalješ opet kući,
prijatelju moj?
Sve što treba da uradiš
jeste da crve slediš. 

[Glas iz megafona: "Crvi će se okupiti ispred autobuske stanice u Brikstonu. Kretaćemo se oko 12 sati duž Stoktonskog druma... Ebotovog druma... U dvanaest do tri kretaćemo se duž Lambetovog druma u pravcu mosta Voksol. A kad izbijemo na drugu stranu mosta Voksol, bićemo na teritoriji Vestministera. Veoma je moguće da ćemo susreti neke... na putu kojim se budemo kretali..."]


25.
STANITE!
(Stop)

Stanite!
Hoću da idem kući, 
ovu uniformu da skinem
i ovaj koncert napustim.
Ali čekam u ovoj ćeliji,
jer spoznati moram svoje breme:
da li sam ja kriv
sve ovo vreme...


26.
SUĐENJE
(The Trial)

Dobro vam jutro, časni Crve!
Kruna će pokazati jasno
da je zatvorenik, koji pred vama stoji,
uhvaćen na delu dok pokazuje osećanja!
Pokazuje osećanja skoro ljudske prirode!
Ne može to tako!

Pozovite direktora škole!

Uvek sam ja govorio, časni Crve,
da od njega neće ispasti ništa dobro.
Da su me pustili da bude po mome,
ja bih ga u red doveo.
Ali ruke mi behu vezane.
Svi ti ljudi meka srca i umetnici
omogućiše mu da se nekažnjen izvuče.
Dozvolićete mi da ga nalupam sada?

Prsao.
U glavi sam potpuno prsao.
Stvarno sam skrenuo.
Mora da su mi povadili sve klikere.

Prsao. 
U glavi je potpuno prsao.

Ti govance jedno, sad si se uvalio.
Nadam se da ćeš zaglaviti doživotno.
Trebalo je sa mnom da razgovaraš 
češće no što jesi. 
Ali ne! Morao si ti po svome.
Jesi l' neku porodicu 
u skorije vreme rasturio?
Samo pet minuta, časni crve,
za njega i mene, nasamo. 

Bebo!
Dođi k majci bebo,
daj da te u naručje uzmem.
Nije mi, milorde, želja bila
da on zapada u nevolje.
Zašto me je napustiti morao?
Crve moj časni, dozvolite da ga vodim kući.

Otkačio.
U glavi sam potpuno otkačio.
Kroz rešetke na prozoru gledam.
Negde u tom zidu mora da su vrata
kroz koja sam ušao.

Otkačio.
U glavi je potpuno otkačio.

Dokazi, pred ovaj sud izneti,
nepobitni su. 
Nema potrebe da se
porota na većanje povlači.
Za sve ove godine koliko sam sudija,
još nisam čuo da neko
ovoliko zaslužuje
da po zakonu bude kažnjen.
Zbog načina na koji si mučio
svoju predivnu ženu i majku
toliko mi je muka
da ću dobiti proliv!

[Masa: "Hej sudijo! Poseri se na njega!"] 

Pošto si, prijatelju, otkrio
najdublji strah lični,
osuđujem te da budeš razotkriven,
pred svima koji su ti slični!

Srušite zid!


27.
IZVAN ZIDA
(Outside the Wall)

Sasvim sami, ili dvoje po dvoje,
oni koji te stvarno vole,
hodaju tamo-ovamo, izvan zida.
Neki, držeći se za ruke,
a neki okupljeni u grupe (***),
ljudi meka srca i umetnici,
iskazuju svoj stav.

A kad ti daju sve svoje,
neki posrnu i padnu,
jer naposletku nije lako
udarati srcem u zid nekog blesana.
[Glas: "Nije li ovo mesto..."]

PREVEO: Jovan Ristić (26.05 do 16.07.2023)

(*) Sjaj svemirskog kadeta je izraz za drogu
(**) What Shall We Do Now (Šta sad da radimo) je pesma koja je bila predviđena za album The Wall, ali je izostavljena zbog manjka prostora na vinilu i zamenjena je kraćom i donekle sličnom, Empty Spaces (Prazna mesta). Međutim, u filmu Pink Floyd: The Wall (Alan Parker, 1982), iskorišćena je What Shall We Do Know, dok je Empty Spaces izostavljena. Na The Wall koncertima takođe se uvek izvodi What Shall We Do Now, a Empty Spaces nikada (poslušati živi album Pink Floyda Is There Anybody Out There i Votersov The Wall Live in Berlin). U Parkerovom filmu, pesma je praćena genijalnom animacijom Džeralda Skarfa. Šteta što se studijska verzija What Shall We Do Now ne može pronaći ni na jednoj kompilaciji pesama grupe Pink Floyd, već se u njoj može uživati samo ako imate film. Sada je, doduše, ima i na YouTube, kao insert iz filma.
(***) Reč "bands" upotrebljena je dvosmisleno. Rodžer misli i na grupe ljudi, ali i na muzičke bendove. Svi oni "iznose svoj stav" boreći se protiv zidova, pa i protiv zidova u ljudima koje poznaju ("nije lako udarati u zid nekog blesana").
 
























недеља, 6. март 2022.

Poplavljeni um: TV gostovanje na temu "Kako teorije zavere utiču na običnog čoveka" (K1)

Povodom objavljivanja romana Poplavljeni um, gostovao sam 18. februara 2022. u emisiji Uranak na TV K1, a na temu "Kako teorije zavere utiču na običnog čoveka". Gostovanja je trajalo 15 minuta. Pogledajte snimak.



среда, 12. јануар 2022.

PREVEDENI STIHOVI (2): Joy Division, The Cure, The Boomtown Rats, Steve Wynn, Blue Oyster Cult, AC/DC, The Stranglers, Kate Bush, Supertramp, The Dream Syndicate

Nešto manje od dve godine nakon prethodne, stiže nova tura rok stihova koje sam preveo ili prepevao. Na meniju su Joy Division (Heart And Soul), The Cure (A Strange Day), The Boomtown Rats (I Don't Like Mondays), Steve Wynn (Anthem), Blue Oyster Cult (Don't Fear The Reaper), AC/DC (Dirty Deeds Done Dirt Cheap), The Stranglers (Golden Brown), Kate Bush (Hounds Of Love), Supertramp (The Logical Song), The Dream Syndicate (When The Curtain Falls). Prethodna zbirka prevedenih stihova nalazi se OVDE, a zasebna zbirka samo sa stihoima grupe The Cure nalazi se OVDE

Da vidimo o čemu su pesme: Ijan Kertis je u "Heart And Soul" jednom nogom u grobu, kao da se već oprostio sa životom. Robert Smit je u apokaliptičnom raspoloženju i hoda u susret talasima na "čudnovat dan". Bob Geldof opisuje slučaj jedne devojčice koja je pobila celo svoje odeljenje jer "nije volela ponedeljke". Stiv Vin ulazi u glavu razočaranog ratnog heroja koji se uz himnu priprema da počini masovni zločin. Donald Rezer u "Don't Fear The Reaper" prikazuje smrt kao romantičnog zavodnika. Bon Skot je u glavi lika koji obavlja prljave poslove "skoro za džabe". Hju Kornvel u najvećem hitu Stranglersa peva o zlatno-smeđoj zavodnici koja može biti devojka, ali i heroin - droga koja dolazi sa istoka na zapad i uživaoca dovodi ne samo u stanje euforije već i u stanje potpune zavisnosti i predaje. Kejt Buš se u "Hounds Of Love" rve sa zovom ljubavi i kontradiktornim osećanjima. Rodžer Hodžson u "The Logical Song" ne može da se otme utisku da je čovek, dok juri za karijerom i materijalnim, otuđen i od prirode i od samog sebe. Stiv Vin (ovog puta kao pevač grupe Dream Syndicate u pesmi "When The Curtain Falls") opisuje otupele ljude koji su odustali od samih sebe.


SRCE I DUŠA
(Heart And Soul)
Napisao: Ian Curtis
Izvode: Joy Division
Album: Closer (1980)

Instinkti što još nas mogu odati.
Putovanje što vodi ka suncu.
Bezdušni i namerni da unište
Borba ispravnog i pogrešnog

Preuzimaš mi mesto u obračunu
Posmatraću žalostiviim okom.
Ponizno ću moliti za oproštaj,
al’ prekasno za tebe i mene

Srce i duša
– jedno će sagoreti.

Bezdan što stvaranju se smeje
Cirkus sav ispunjen budalama
Temelji što opstajaše vekovima
U prah i pepeo su pretvoreni

Iza sveg ovog dobra je užas
Stisak najamničke ruke
Kad divljaštvo dobre razloge nadvlada
Nema više povratka, nema uporišta

Postojanje - šta ono znači?
Postojim najbolje što mogu
Prošlost je sad deo moje budućnosti
A sadašnjost mi je sasvim izmakla

Srce i duša
– jedno će sagoreti


ČUDNOVAT DAN
(A Strange Day)

Napisao: Robert Smith
Izvode: The Cure
Album: Pornography (1982)

Daj mi tvoje oči da videti mogu
Slepog čoveka što ruke mi ljubi
Sunce bruji, glava mi postaje prah
Dok on klečeći se igra

Na pesku sam, more se podiže.
Ja sklopio sam oči.
Kroz visoke talase lagano gazim,
Na čudnovat dan ja odlazim.

Smejem se dok vetar me nosi
A slepi plešu po kamenoj plaži.
Štite lica dok čekaju kraj
Tad preko vode naleti tišina
I eto nas ponovo ovde

Na pesku sam, more se podiže.
Ja sklopio sam oči.
Kroz visoke talase lagano gazim,
Na čudnovat dan ja odlazim.

Glava mi unazad pada, zidovi se ruše
Eksplodiraju i nebo i nemoguće.
Zastajem na tren, jedne pesme se prisetim
Tad začujem zvuk
I sve nestaje zauvek


NE VOLIM PONEDELJKE
(I Don’t Like Mondays)

Napisao: Bob Geldof
Izvode: The Boomtown Rats
Album: The Fine Art Of Surfacing (1979)

Silikonski čip u njenoj glavi
Proizveo je kratak spoj
I niko zbog nje neće biti u školi
nego kući uz “Bože moj!”
Njen tata samo vrti glavom,
Prič’o je uvek da je ona zlato
I ne vidi razloga,
jer i nema razloga!
I kakvi bi to razlozi bili?
Joj! Joj! Joj!

Reci mi što
ponedeljke ne volim?
Reci mi što
ponedeljke ne volim?
Reci mi što
ponedeljke ne volim?
Ja bih da pucam
po ceo dan!

Teleks mašina je sprava fina
javlja vest uzdrhtalom svetu
Majka je u šoku,
A otac u bedaku,
Šta to bi s njihovom malom kćerkicom?
Slatkih šesnaest ode baš u šesnaest
Kako priznat’ da si skroz oman’o?
I ne vide razloga,
Jer i nema razloga!
I koji bi to razlozi bili?
Joj! Joj! Joj!

Reci mi što
ponedeljke ne volim?
Reci mi što
ponedeljke ne volim?
Reci mi što
ponedeljke ne volim?
Ja bih da pucam
Po ceo dan!
 
Bam! Bam!
Samo da ih skidam!

U dvorištu škole dečja igra naglo stade
Novu igračku ona u ruke uzima
Prekida se čas, al’ uči se i dalje
Nova lekcija glasi: Kak’ se ubija!
I sirene vrište sad
Bruji skrušen ceo grad
Kak’ se ONO moglo desiti?
I ne vide razloga
Jer i nema razloga
da se, eto, mora umreti?
Joj! Joj! Joj!

Silikonski čip u njenoj glavi
Proizveo je kratak spoj
I niko zbog nje neće biti u školi
nego kući uz “Bože moj”
Njen tata samo vrti glavom,
Prič’o je uvek da je ona zlato
I ne vidi razloga,
jer i nema razloga!
I kakvi bi to razlozi bili?
Joj! Joj! Joj!

Reci mi što
ponedeljke ne volim
Reci mi što
ponedeljke ne volim
Reci mi što
ponedeljke ne volim
Ja bih da pucam
po ceo dan!


HIMNA
(Anthem)

Napisao: Steve Wynn
Izvodi: Steve Wynn
Album: Kerosene Man (1990)

Večeras će se roditi heroj.
Jarki bljesak, a onda slava.
Priča herojeva.
Na tvom su kaputu sve te medalje
Al’ za knedlu u tvom grlu
Niko ne zna
Tri sata je ujutro i televizor svetli, i…

Sviraj himnu još jedan put

Sve te zahvalnosti, sve te pohvale
Straćene su na zadovoljstva glupa
I vrednosti potrošene.
I mada nikom živom ne bi rekao,
Voleo bi da svi oni nauče neke lekcije
A ti si podučavao, ne tako davno, i…

Sviraj himnu još jedan put

Večeras, negde niz hodnik
Jedna se svetlost javlja
I tebe obasjava
I ako si za znakom tragao,
Za mestom da crtu povučeš,
Pa, evo ga.
Napunjene su puške,
I rezervoar u kolima, i…

Sviraj himnu još jedan put.


NE BOJ SE KOSAČA
(Don’t Fear The Reaper)

Napisao: Donald Roeser
Izvode: Blue Oyster Cult
Album: Agents of Fortune (1976)

Svima nam je vreme došlo,
i svima nam je sada prošlo.
Godišnja se doba Kosača ne plaše,
a ni vetar, ni sunce, ni kiša.
Možemo biti kao svi oni.

Dođi mila,
Kosača ti se ne boj.
Hvataj me za ruku,
i Kosača se ne boj.
Moći ćemo da letimo,
Kosača ti se ne boj.
Ja sam čovek tvoj.

Valentin nam je svima došao,
al' vreme nam je svima prošlo.
Romeo i Julija su
zajedno u večnosti.
(Romeo i Julija)
40.000 muškaraca i žena svakoga dana
...kao Romeo i Julija.
40.000 muškaraca i žena svakoga dana
...redefinišu šta je sreća.
I još 40.000 svakog novog dana...
Možemo biti kao svi oni.

Dođi mila,
Kosača ti se ne boj.
Hvataj me za ruku,
i Kosača se ne boj.
Moći ćemo da letimo,
Kosača ti se ne boj.
Ja sam čovek tvoj.

Ljubav je jedna, od dvoje je potekla.
A njihova su vremena zauvek protekla
Poslednja je noć tugovanju došla,
izdržati više ona jasno nije mogla,
Tad grdan vetar
vratima tresnu
Sveća zatreperi,
i plamen zgasnu.
Zavesa odlete,
i on se pojavi,
i reče joj: "Ne boj se.
Dođi, mila."

I ona nemaše straha,
potrča ka njemu, i zajedno poleteše.
Osvrnuše se, pa zbogom rekoše,
i ona postade kao svi oni.
Uzevši ga za ruku,
ona postade kao svi oni.

Dođi, mila
Kosača se ne boj


PRLJAVA POSLA SKORO ZA DŽABE
(Dirty Deeds Done Dirt Cheap)

Napisao: Bon Scott
Izvode: AC/DC
Album: Dirty Deeds Done Dirt Cheap (1976)

Sa direktorom škole nevolju imaš?
Zadaje ti probleme?
Do diplome preko kreveta nećeš?
Nema frke, imaš mene:
Javi mi se telefonom,
Uvek sam tu.
Pozovi kad ‘oćeš, mala
samo me zvrcni.
36-24-36 okreni
Živim bre od kriminala.

Prljava posla skoro za džabe
Prljava posla skoro za džabe
Prljava posla skoro za džabe
Prljava posla, i to skoro za džabe
Prljava posla, i to skoro za džabe

U ljubavi ti došlo do pravog dar-mara?
Srce ti je obuzeo jad?
S najboljom te drugaricom vara?
Zaplakaće on, kad-tad.
Javi mi se telefonom,
sam sam kod kuće,
il’ da se nađemo
Pa ćemo kod mene,
zaboravi njega,
Daj da se provedemo.

Prljava posla skoro za džabe
Prljava posla skoro za džabe
Prljava posla skoro za džabe
Prljava posla, i to skoro za džabe
Prljava posla, i to skoro za džabe

Imaš ženu, i sad hoćeš da krepa,
ali nemaš muda?
Stalno ti zvoca, bekstvo ti treba,
a više nemaš kuda?
Javi mi se telefonom,
Skloni se od nje,
Sebi kaži: “Ja vredim!”
Ako me platiš,
veoma ću rado
muški da je sredim.

Betonske cipele
Cijanid
TNT!
(skoro za džabe)
Kolumbijske kravate
Najamni rad
Prženje strujom!
(skoro za džabe)

Radi sve što želiš preko mene.
Prljava posla, skoro za džabe.


ZLATNO-SMEĐA
(Golden Brown)

Stihove napisao: Hugh Cornwell
Izvodi: The Stranglers
Album: La Folie (1981)

Zlatno-smeđa,
s teksturom poput sunca.
Položila me dole,
mojim umom upravlja.
I tako celu noć,
Opirat’ se neću.
Sa zlatno-smeđom
samo je veselje.

Zlatno-smeđa,
zavodnico vrsna
Odavnina
na zapad putuješ
Izdaleka dođeš,
na dan ostaneš
Sa zlatno-smeđom
samo je veselje


PSI LJUBAVI
(Hounds Of Love)

Stihove napisala: Kate Bush
Izvodi: Kate Bush
Album: Hounds Of Love (1985)

U drveću je
Dolazi…


Kad bila sam dete, bežah kroz noć
Uplašena od onog što me može
Vrebati u mraku
Vrebati na ulici
Od onog što me je pratilo.

Sad me psi ljubavi love
A uvek sam bila kukavica
I nisam znala šta je dobro za mene

I evo me…
Dolazi po mene kroz drveće
O, molim vas, nek’ mi neko pomogne
Da skinem cipele, u jezero ih bacim
Pa ću u vodu,
Korak po korak.

Našla sam lisicu, što je psi uhvatiše
A on me je pustio da je uzmem u ruke
Njeno maleno srce tuklo je tako brzo
I bi me sramota što sam bežala
Ni od čega stvarnog.

Ne mogu se uhvatiti u koštac s ovim.
I dalje se plašim što sam ovde
Među tvojim psima ljubavi

Osećam tvoje ruke, okružuju me
A uvek sam bila kukavica
I nisam znala šta je dobro za mene

I evo me…
Ne daj mi da odem
Zadrži me
Dolazi po mene kroz drveće
O molim te dragi, pomozi mi.
Skini mi cipele, u jezero ih baci
Pa ću u vodu
Korak po korak

Ne znam šta je dobro za mene
Treba mi ljubav
Skini cipele, u jezero ih baci
Znaš li šta mi stvarno treba?
Treba mi je ljubav


LOGIČNA PESMA
(The Logical Song)

Stihove napisao Roger Hodgeson
Izvodi: Supertramp
Album: Breakfast in America (1979)

Kad bio sam mlad, život izgledaše tako divan
Ma čudesan! Beše prelep i magičan.
I sve ptice na drveću cvrkutaše tako veselo,
dok gledaše me tako radosno, razigrano.

Ali onda me poslaše da naučim kako da budem razuman,
logičan, odgovoran, praktičan.
Tad mi pokazaše svet u kojem mogu biti pouzdan,
distanciran, intelektualan, ciničan.

Dođe doba kad svet utone u san,
a pitanja postanu preduboka,
za jednog običnog čoveka.
Hajde recite mi, molim vas recite - šta sam to naučio?
Znam da zvuči apsurdno,
ali recite mi ko sam ja?

I rekoh, sad pazi šta pričaš ili će te prozvati radikalom,
liberalom, fanatikom, kriminalcem.
Hajde prijavi se! Ostavi na nas utisak da si prihvatljiv,
poštovan, predstavljiv, neškodljiv.
Hajde, uzmi uzmi uzmi to!

Ali noću, kad svet utone u san,
pitanja postanu preduboka
za jednog običnog čoveka.
Hajde recite mi, molim vas recite - šta sam to naučio?
Znam da zvuči apsurdno,
ali recite mi ko sam ja?

Ko sam ja?
Ko sam ja?
Ko sam ja?

Jer osećam se baš nelogičnim,
digitalnim
jedan, dva, tri, pet
Ovo postaje neverovatno
Prokleto čudesno.


KAD ZAVESA PADNE
(When The Curtain Falls)

Napisao: Steve Wynn
Izvode: The Dream Syndicate
Album: Ghost Stories (1988)

Skočih pravo na kraj knjige
Rizikovah pa bacih pogled.
Ponekad se možemo zabrinuti
Ponekad odgovor nije neophodan

Vidimo se kad zavesa padne

U ovom gradu ništa se ne ostavlja na miru
Ništa se ne baca, i ni u šta ne sumnja
Ponekad se glup čovek uzdigne
Ponekad se dobar čovek sruši
Ponekad ni ne obratimo pažnju

Vidimo se kad zavesa padne

Nešto nam se loše večeras prikrada
Možda treba ispričati priču kako valja
Možemo da puzimo,
da se prikradamo
da izgovore imamo
dok od smeha se ne uspavamo

Vidimo se kad zavesa padne

I publika je na pozornicu izletela
Al’ nikog nema da njen gnev dočeka
Obeznanila se, pijana od jeftinih užitaka
Sitoj svega, nije joj do vriske
Previše umornoj, nije joj do borbe

Vidimo se kad zavesa padne

среда, 1. јул 2020.

DŽON KARPENTER: Princ tame (2001) - prevedeni odlomci iz knjige intervjua Žila Bulanžea


Čisto da ne izgubim ruku, dao sam se u prevođenje dva odlomka iz izvanredne knjige John Carpenter - The Prince of Darkness (Džon Karpenter: Princ tame). Knjiga se sastoji iz intervjua koje je sa ovim američkim režiserom obavio francuski novinar Žil Bulanže (Gilles Boulenger), i objavljena je 2001. godine, u vreme kada je Karpenter - tvorac gomile izuzetnih-do-vrlodobrih filmova kakvi su Noć veštica, Stvor, Bekstvo iz Njujorka, Napad na policijsku stanicu, Magla, Čovek sa zvezde, Velika gužva u kineskoj četvrti, U čeljustima ludila, Princ tame, Oni žive, Tamna zvezda, Kristina, Neko me posmatra, Elvis - jasno bio na zalasku karijere, čega je on više nego očigledno bio svestan. Ali nisu me tajne Karpenterovih filmova niti izuzetna iskrenost njegovog kazivanja naterali da prevedem delove njegovih razgovora sa Bulanžeom. Vama koji ove odabrane odlomke čitate u 2020. godini - dakle, usred pandemije koronavirusa praćene revoltom protiv rasizma i policijske brutalnosti ali i bujanjem tzv woke kulture, u doba populizma, autoritarnih predsednika, antinaučnih stremljenja, šejmovanja moralno nepodobnih umetničkih dela i autora, veličanja politički korektne umetnosti, opšteg cinizma i nepoverenja, u vreme kad Amerika više podseća na Jeljcinovu Rusiju nego na supersilu kakva je Amerika bila 2001. godine - želim da predstavim Džona Karpentera kao izuzetnog čoveka, izuzetnog umetnika i autorsku ličnost koju su oformila određena iskustva, vrlo relevantna za apokaliptično doba u kojem živimo. U narednim redovima videćete Karpenterovu zgroženost rasizmom, i do koje mere je rasistički bio američki Jug na kojem je Karpenter odrastao pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka. Upoznaćete mladog Karpentera koji se u malom južnjačkom mestu oseća izolovanim, ali živi u brvnari koja ga podseća na Divlji zapad, sa majkom sanjarkom i ocem intelektualcem. Upoznaćete Karpenterovo suočavanje sa, kako se čini, nestankom svih vrednosti do koje su držali i on i njegovi roditelji pa i njegovi prijatelji, razočaranost svojom generacijom koja je trampila ideale i viziju pravednijeg sveta za novac, privilegije i udobnost. Videćete zgražavanje Karpentera, velikog sumnjala u svet koji ga okružuje, nad usponom antinaučnih stremljenja u društvu (koje je on 2001. godine prepoznavao u delovanju američkih TV-jevanđelista; tad nije bilo antivakcinašenja, ravnozemljašenja, itd). Upoznaćete se sa Karpenterom koji sebe, za razliku od svojih kritičara, ne smatra ciničnim i paranoičnim autorom, i koji čak sebe ne smatra angažovanim autorom, ali koji je svestan da je snimio neke veoma političke filmove, danas izrazito omiljene među levičarima-progresivcima ali i među teoretičarima zavera (Oni žive). Upoznaćete humanog, socijalno osvešćenog čoveka kojeg brinu siromaštvo i ljudska pohlepa, koji kritikuje ono što se desilo sa Amerikom posle dolaska Ronalda Regana na vlast (uspon neoliberalnih politika), ali prepoznaje da ni on sam nije imun na zov profita i na ljudsku težnju ka udobnosti. Upoznaćete čoveka koji najviše na svetu voli svoju zemlju, i svoju Ameriku smatra najboljim mestom na svetu, ali sugeriše da patriotizam ne isključuje kritiku svoje zemlje; na nekoliko mesta potencirajući važnost onog što ga je učio otac, profesor muzike - da autoritete, uključujući javne službenike i predsednike države, stalno treba preispitivati, i da ništa ne treba primati zdravo za gotovo, pa ni ono što dolazi iz usta roditelja.
        


понедељак, 30. март 2020.

PREVEDENI STIHOVI (1): Echo & The Bunnymen, Thin White Rope, Blue Oyster Cult, The Dream Syndicate, Tears For Fears, Joy Division, Pink Floyd

Stiže nova tura prevedenih stihova. Ovog puta, na meniju je sedam pesama sedam različitih rok bendova. Tu su: (1) Echo & The Bunnymen sa The Killing Moon (o prevlasti sudbine nad voljom odlučivanja), (2) Thin White Rope sa The Triangle Song (opekotinama i gledanjen u zvezde - protiv bedaka), (3) Blue Oyster Cult sa I Love The Night (ljubav koja nije za smrtnike), (4) The Dream Syndicate sa Loving The Sinner, Hating The Sin (slast preljube sa grižom savesti), (5) Tears For Fears sa Mad World (duboka otuđenost), (6) Joy Division sa Love Will Tear Us Apart (potresan prikaz veze koja umire) i na kraju (7) Pink Floyd sa Brain Damage (vesela pesmica o ludilu i narkomaniji).



Echo & The Bunnymen
MESEC SUDBINE
(The Killing Moon)
Napisao: Ian McCulloch (1984)

Pod mesecom plavim ugledah te
I znam da uskoro odvešćeš me.
Da molim dok grliš me – kasno je.
Povratka nema – ovo mora se.
Sudbonosno vreme
Neželjeno breme

Sudbina
protiv volje tvoje.
Okrenuo kako god,
čekaće na svoje,
dok ne predaš se
Njoj

U zvezdanoj noći ugledah te
I okrutno ti si poljubila me
Na usnama ti reč magična
Pod nebom od dragog kamenja
Mesec sudbine
Prebrzo stig'o je

Sudbina
protiv volje tvoje
Okrenuo kako god,
čekaće na svoje,
dok ne predaš se
Njoj 


Thin White Rope
PESMA O TROUGLOVIMA
(The Triangle Song)
Napisao: Guy Kyser (1990)

U bedaku sam malo, eto samo malo.
Ništa što u podesne razloge ne bi stalo.
Al' odagnat' to mogu ako se potrudim,
I od svake tri zvezde trougao napravim.

Ponekad na rukama opekotine pravim.
Teram taj osećaj u ruke, da ga umanjim.
Sad vozim dalje, i to me drži budnim.
Tolike još trouglove imam da napravim.

A sad kad sam posejao ovo seme,
možda se ti trouglovi naprave bez mene
Da ceo svet okruže patnjom od kristala
Da zamrznu heroje u mozaike stakala



Blue Oyster Cult
VOLIM NOĆ
(I Love The Night)
Napisao: Donald Roeser (1977)

Te večeri, njen poljubac reče – gotovo je
Pa se uputih u gluvu tamu.
Izmaglica noćna kao da mi je
upijala tugu.
I kako sam išao dalje
smirenost me osvajala.
Najednom mi oči okupa
svetlost sjajna.
Kraj mene stvori se dama,
u belom, vrlo bajna.
Reče mi: „I ti se, vidim, noću šetaš sam.
Bilo bi lepo kad bi sa mnom hodao.“
I ja pogled skloniti nisam mogao.

I reče: „Ja volim noć.
Dan je u redu, i sunce je fino, al' ja živim
za tren kad ti zraci zgasnu.“
„Ja volim noć.
Tolike stvari imam za tebe,
pa što me večeras
ne bi primio kod sebe?“

Samo da si bila ovde, moja mila
Sva ta čudesa zajednička bi bila

Sve te stvari za smrtnika nisu.
Jedan pogled u ogledalo reče mi to
Kad dođe tama, opet videću je
Sebe ću da dam
jer sada znam

Ja volim noć.
Dan je u redu, i sunce je fino, al' ja živim
za tren kad ti zraci zgasnu.


The Dream Syndicate
GREŠNICU VOLIM, PREZIREM GREH
(Loving The Sinner, Hating The Sin)
Napisao: Steve Wynn (1988)

Pričam glasno u motelskoj sobi,
al’ ne sluša niko.
Zavese kriju razmešten krevet
dok zviždi vihor.
U čaršavima ljubav me čeka
A ja se odvratit’ ne mogu
Grešnicu volim,
I prezirem greh.

I znam, tamo negde čeka je njen čovek,
I sav je očajan.
I mogao bih u sebi da
pronađem volju,
al’ sažaljenja nema. Nema!
U čaršavima ljubav mi plače
A ja ne mogu osporiti
da grešnicu volim,
i prezirem greh,
Grešnicu volim, prezirem greh
Obuzdati se moram da ne napravim peh
Al’ grešnicu volim, i prezirem greh

I znam, tamo negde je čeka njen čovek,
I pita se gde je.
I ja uradih sve da
pronađem volju
Al’ sažaljenja nema. Nema!
U čaršavima ljubav se smeje.
Drži me za ono gde želi me sada.
Grešnicu volim i prezirem greh.
Grešnicu volim i prezirem greh.
Zadržati se moram da ne napravim peh.
Stvarno pokušah, al’ ne želim kraj.
Stvarno pokušah, al’ ne mogu sad.
Ne želim kraj.
Ne mogu sad.



Tears For Fears
LUDI SVET
(Mad World)
Napisao: Roland Orzabal (1983)

Svud oko mene su poznata lica
Umorna mesta
Umorna lica
Za svoje dnevne trke spremni u zoru
na stazi za nigde
na stazi za nigde
Pune im čaše od suza što rone,
a ničeg na licu
ničeg na licu.
Zagnjuri glavu da utopiš tugu
jer nema sutra,
jer nema sutra.

Pomalo jeste smešno
Pomalo tužno je
Kad sanjam ja o smrti
taj san najbolji je-
Nije lako da se kaže,
i u srcu prihvati.
Gde se ljudi u krug vrte,
to je vrlo, vrlo...
ludi svet.

Žele deca dan kad sve je dobro.
Rođendan srećan.
Rođendan srećan.
I svaki dan da bude takav.
Sedi i slušaj.
Sedi i slušaj
U školi stalno imah žmarce,
Niko znao me nije.
Niko znao me nije.
"Učitelju, zdravo! Šta ja to učim?”
Gledaš kroz mene.
Gledaš kroz mene.

Pomalo jeste smešno
Pomalo tužno je.
Kad sanjam ja o smrti,
taj san najbolji je.
Nije lako da se kaže,
i u srcu prihvati.
Gde se ljudi u krug vrte,
to je vrlo, vrlo…
ludi svet.

Uvećaj svoj svet...
ludi svet.


Joy Division
LJUBAV ĆE NAS RAZDVOJITI
(Love Will Tear Us Apart)
Napisao: Ian Curtis (1980)

Kad rutina zagrize gadno i ambicije su slabe
Kad netrpeljivost je jaka, a osećanja se hlade
Kad menjamo se
Različitim putevima krećemo se

Tad ljubav, ljubav će nas opet razdvojiti

Zašto je krevet tako hladan? Tvoje telo se od mene okrenulo.
Zar mi je tajming tako jadan? Poštovanje nam je usahnulo.
Al’ još je tu dopadanje,
što ga očuvasmo

Ali ljubav, ljubav će nas opet razdvojiti

Spavaš i plačeš, i svaki moj neuspeh se vidi
U grlu imam osećaj, dok mi srce u očaju bridi,
Da nešto tako dobro
eto više neće da radi

Tad ljubav, ljubav će nas opet razdvojiti


Pink Floyd
OŠTEĆENJE MOZGA
(Brain Damage, 1973)
Napisao: Roger Waters

Eno ludaka, po travi gazi.
Eno ludaka, po travi gazi.
Priseća se igara, venčića i šala.
Ludaci moraju ostati na stazi.

Evo ludaka, tu je u predvorju.
Evo ludaka, kod mene u predvorju.
Papir im zgužvana lica privlači uz pod,
a raznosač svakodnevno donosi još

Ako ti se ustave na brani prerano provale,
ako tamo na brdu praznih soba ne bude,
ako ti se od mračnih misli rasprsne glava,
čeka nas obojicu mesečeva tamna strana

Evo ludaka u mojoj glavi.
Evo ludaka u mojoj glavi.
Uzimaš skalpel, ideš da me menjaš.
Do zdrave me pameti prepravljaš.

I onda baciš ključ,
vrata zaključavši ta.
U glavi imam nekog,
al’ to nisam ja.

Ako ti oblak na uvo pošalje urlik groma,
i tad kao da niko ne čuje vriske tvoga loma,
ako tvoj bend zasvira tamo neke čudne stvari,
vidimo se ti i ja na mesečevoj tamnoj strani.

уторак, 24. март 2020.

THE CURE - Prevodi i prepevi 10 odabranih pesama

U još jednoj sesiji borbe sa samim sobom za vreme trajanja epidemije, okušao sam se sa stihovima Roberta Smita i, naravno, našao lek. Za ovu priliku izabrao sam deset pesama The Cure za koje smatram da dobro predstavljaju Smita i kao kantautora i kao ličnost. Iz prve tri izbijaju duboka opsednutost, anksioznost i paranoja (Lullaby, Close To Me, A Forest), u četvrtoj (Just Like Heaven) na scenu stupaju fantazmagorično i natprirodno. Čupavi, romantični depresivac zatim priznaje da je veseo samo petkom u Friday I'm In Love (na ovaj prepev sam ponosan), potom pada u sevdah uz kišu (Plainsong), na šta se, kao i na albumu Disintegration, nadovezuje veličanstvena tugovanka za izgubljenom ljubavlju (Pictures of You), a potom i opsesivna potrega za njom (A Night Like This). Ovaj moj izbor završavaju jeziva, orvelovska One Hundred Years - jedina uslovno gledano politička stvar The Cure sa čuvenim uvodnim stihom "Nema veze ako svi pomremo" - i za Smita karakterističan izliv straha od starenja (Sinking). Veoma sam želeo i da se okušam sa antologijskom Cold sa albuma Pornography ali Dragoslav Andrić ju je u svojoj antologiji "Stereo stihovi" tako dobro prepevao da nisam imao šta da dodam. Uživajte, komentarišite, kritikujte ovo što sam uradio, okušajte se i sami u prevođenju. Dobro je za glavu. 




USPAVANKA 
(Lullaby, 1989)

Spazih nešto što počinje na “p”…

Na nogama na štraftice, čovek-pauk stiže,
Lagano kroz senku zalazećeg sunca
Prikrada se uz prozore blaženo počivših
Tražeći žrtvu što u krevetu drhti.

Po gustoj tami on njuška za strahom, 
i najednom u ćošku nešto se mrdne!
I ne mogu ništa kad prestravljen shvatim
Da čovek-pauk za večeru me ima.

Prigušeno smeje se, klateći glavom
Prikrada se sve bliže uznožju moga kreveta
I tiše od senke i brže od muva
Njegove su ruke svud po meni a jezik u mojim očima

„Ne mrdaj se i da nisi pisn’o, krasni moj dečače. 
Ne otimaj se tako, jer ću te samo voleti još više,
a prekasno je sad da bežiš il’ da pališ svetlo.
Čovek-pauk za večeru te ima.”

I osećam se kao da me izjedaju
Milijarde dlakavih, ustreptalih rupa
I znam da ću se ujutro probuditi, drhteći od hladnoće 
I da je čovek-pauk uvek gladan

„Dođi mi u goste”, reče pauk muvi,
Imam nešto…



BLIZU MENE
(Close To Me, 1985)

Satima sam na ovo čekao.
Sebe bolesnim baš učinio.
Voleo bih da se danas
nisam ni probudio.
Ni pomišljao nisam da će ovom danu doći kraj
Ni pomišljao nisam da će mi se ovo veče
toliko približiti.

Hajde, pokušaj da vidiš u mraku
Hajde, potrudi se da uspeš,
da osetiš strah pre no što stigneš ovde.
Obličja mu puštam da priđu mi pred nos,
Oči sebi kopam
i zadržavam dah,
I čekam - dok ne zadrhtim.

Al’ da tvoju veru imam,
učinio bih to kao od šale.
Još samo kad bih siguran bio
da je moja glava, prislonjena uz vrata, bila samo san.

Satima sam na ovo čekao.
Sebe bolesnim baš učinio.
Voleo bih da se danas
nisam ni probudio.
Ni pomišljao nisam da će ovom danu doći kraj
Ni pomišljao nisam da će mi se ovo veče
toliko približiti.

Al’ da tvoje lice nosim,
učinio bih to kao od šale.
Još samo kad bih siguran bio
da je moja glava, prislonjena uz vrata, bila samo san.


ŠUMA 
(A Forest, 1980)

Priđi bliže, baci pogled,
među drveće.
Pronađi tu devojku 
dok možeš.
Priđi bliže, baci pogled,
pogledaj u mrak.
Prati šta ti oči kažu
Prati šta ti oči kažu

Čujem njen glas
Moje ime doziva
Taj zvuk je dubok
u mraku.
Čujem njen glas
I dajem se u trk
Među drveće
Među drveće

Iznenada stajem,
Al’ prekasno je, znam.
Izgubljem sam u šumi,
I sasvim sam.
Devojke tamo nema
Uvek bude tako.
Trčim ka ništavilu
Opet, i opet, i opet, i opet.


BAŠ KAO RAJ
(Just Like Heaven, 1987)

„Pokaži mi, pokaži, kako izvodiš taj trik,
onaj od koga uvek vrisnem“, ona reče.
„Onaj što me uvek nasmeje“, ona reče,
i baci mi se oko vrata.
„Pokaži mi kako ga izvodiš,
i obećavam da ću
pobeći sa tobom.
Pobeći ću sa tobom.“

Dok vrtesmo se na toj vrtoglavoj litici,
ljubio sam joj lice i ljubio glavu
i sanjario na koje sve načine mogu
naterati je da zablista.
„Zašto si tako dalek?“ rekla je
 „Kada ćeš već jednom shvatiti da sam zaljubljena u tebe.
Da sam zaljubljena u tebe.“

Ti,
nežna i jedina.
Ti,
sama i izgubljena
Ti,
čudna poput anđela,
što po najdubljim morima plešeš
i u vodi se vrtložiš, 
ti si baš kao san.

Dnevna me je svetlost povratila. 
Mora da sam spavao danima.
I mrdajući usne da udahnem joj ime,
otvorio sam oči.
I nađoh sebe samcitog samog
visoko nad uzburkanim morem
što ukrade mi jedinu devojku koju voleh
I utopi je duboko u meni.

Ti,
nežna i jedina
Ti,
sama i izgubljena
Ti si
baš kao raj


PETAK JE, ZALJUBLJEN SAM 
(Friday I'm In Love, 1992)

Briga me da l’ su ponedeljci tužni
Utorak i sreda užasno su ružni
Za četvrtak me uvo iskreno boli
Kad je petak, zaljubljen sam

Ponedeljku pukni, jer pravi si gad
Utorak i sreda su čemer i jad
Šta tek o četvrtku da zborim sad?
Kad je petak, zaljubljen sam

Suboto, ti prebrzo prođeš
Nedeljo, prekasno mi dođeš
A ti se, petku, nikada ne stidiš

Briga me da l’ je ponedeljak strog
Od utorka i srede strefi me šlog
A četvrtak, ko nam beše to?
Kad je petak, zaljubljen sam

Hej ponedeljku, idi malo se opruži
Utorku, sredo – čemu krevet služi?
Ti se, četvrtku, sa zidovima druži
Kad je petak, zaljubljen sam

Suboto, ti prebrzo prođeš
Nedeljo, prekasno mi dođeš
A ti se, petku, nikada ne stidiš

Obučen si za viđanje
Predivno je iznenađenje
kad ti cipele i duh zahvati uzbuđenje
Svako mrštenje odbacuješ,
zvuku se osmehnuto raduješ,
I uz vrisak čistog ushićenja
Vrtiš se i poskakuješ.
Uvek zagizi jako i slasno
jer izgleda stvarno prekrasno
videti te u noći ovako kasno.
Ne može ovoga dovoljno biti
da se čovek ikada zasiti.
Petak je, zaljubljen sam!

Briga me da l’ su ponedeljci tužni
Utorak i sreda užasno su ružni
Za četvrtak me uvo iskreno boli
Kad je petak, zaljubljen sam

Ponedeljku pukni, jer pravi si gad
Utorak i sreda su čemer i jad
Šta tek o četvrtku da zborim sad?
Kad je petak, zaljubljen sam


JEDNOSTAVNA PESMA 
(Plainsong, 1989)

"Mislim da je mrak, i mislim da pada kiša", rekla si.
"I vetar duva kao da je kraj sveta", rekla si.
"I tako je hladno, da hladno je kao da si mrtav."
I onda si se nasmejala, na tren.

"Mislim da sam stara, i boli me", rekla si.
"I sve ističe kao da je kraj sveta", rekla si.
"I tako je hladno, da hladno je kao da si mrtav."
I onda si se nasmejala, na tren.

Ponekad se zbog tebe osećam
kao da živim na kraju sveta.
kao da živim na kraju sveta.
"To je prosto način na koji se osmehujem", rekla si.


SLIKE NA KOJIMA SI TI 
(Pictures Of You, 1989)

Gledam već tako dugo u ove slike na kojima si ti,
da skoro verujem da one su stvarne.
Živim već tako dugo sa mojim slikama na kojima si ti,
da skoro verujem da te slike su
sve što sam u stanju da osetim.

Sećam te se kako tiho stojiš na kiši,
dok sklanjam se kod srca tvoga, da budem uz njega.
I ljubimo se dok nebo se ruši,
a ja grlim te čvrsto,
kako sam te uvek grlio kada bi se uplašila.

Sećam te se kako kroz noć trčiš lakonogo.
Bila si jača od snega, svetlija i belja,
I vrisnula si na svo to pretvaranje,
vrisnula ka nebu,
I konačno si smogla snage da sve to pustiš niz reku.

Sećam te se kako padaš mi u naručje
i oplakuješ svoje srce.
Bila si bela kao kreč, tako nežna i izgubljena na hladnoći.
Uvek si bila tako izgubljena u mraku.

Sećam te se kakva nekad si bila
Lagano utapajući se, bila si anđeo više no išta drugo.
Grlim te poslednji put, a onda tiho mi isklizneš.
Otvorim oči, al' nikad ništa ne ugledam.

Samo da sam se setio pravih reči
Mogao sam tvoje srce zadržati
Samo da sam se setio pravih reči
Ne bih sad cepao sve moje slike na kojima si ti.

Gledam već tako dugo u ove slike na kojima si ti,
Al' tvoje srce ne mogu povratiti.
Tragam već tako dugo za rečima koje su istinite,
Al' uvek završim cepajući moje slike na kojima si ti.

Nema ničega na svetu što sam želeo više
nego da te osetim duboko u srcu.
Nema ničega na svetu što sam želeo više
nego da nikada ne osetim kako je to cepati
sve moje slike na kojima si ti.


U NOĆI KAO ŠTO JE OVA
(A Night Like This, 1985)

Reci zbogom u noći poput ove
Ako nam je to ono poslednje.
Nikad nisi izgledala ovako izgubljeno,
Ponekad to i ne liči na tebe
Nema više reči
I dalje ih nema,
Ne idi, molim te.
Al’ posmatram te, skroz skamenjen,
kako odlaziš.

Dolazim da te nađem, makar te tražio celu noć
Lov na veštice za sledećom devojkom
Lov je zauvek, i uvek je za tobom
Poverenje tvoje
Najblistavije glupa stvar
koju sam ikada skrojio

Reci zdravo na dan kao što je ovaj.
Reci to kad god se mrdneš.
Od načina na koji me sada gledaš,
poželim da budem ti .
Prožima me duboko,
i prožima još dublje,
ovaj dodir.
I taj osmeh, i to klimanje tvoje glave
I taj osmeh, i to klimanje tvoje glave

Dolazim da te nađem, makar te tražio celu noć
Ne mogu više ovako da stojim ovde
Lov je zauvek, i uvek je za tobom
Želim da bude savršeno
kao što je bilo.
Želim da promenim sve
Želim da se promenim.


STO GODINA 
(One Hundred Years, 1982)

Nema veze ako svi pomremo.
Ambicija na zadnjem sedištu crnog auta.
U visokoj zgradi od posla se skapava.
Posle toga odlazak kući,
pa priče na radiju

Nešto maleno ti ispada iz usta,
pa se smejemo.
Molimo se za nešto bolje.
Molimo se za nešto bolje.
Hajde, voli me,
upoznaj moju majku.
Ali strah uzima pod svoje,
prikrada se stepeništem u tami,
i čeka da smrtni udarac padne.

Frizuru gladiš dok patriote streljaju.
Borba za slobodu na TV ekranu.
Deliš svet sa poklanim svinjama.
Jesmo li osvojili sve?
Ona se bori da pobegne.

Taj bol.
Taj gmižući osećaj.
Mala crnokosa devojčica
subotu čeka, i smrt njenog oca je gura,
nabijajući njeno bledo lice u ogledalo.
Patnja me tera da okrenem glavu,
ka dobrim starim vremenima.

Milovanje starca,
pa šminkanje beživotnog lica.
Ona je komad novog mesa u čistoj sobi
Pod žutom mesečinom pristižu vojnici.
Senke donose oslobođenje
pod crnom zastavom.
Stotine godina u grimiznoj krvi.
Omča mi se zateže oko grla.
Otvaram usta,
i glava mi se rasprskava
uz zvuk tigra koji se koprca u vodi.
Koprca se u vodi.

Iznova i opet
jedan za drugim umiremo.
Iznova i opet
jedan za drugim umiremo.
Jedan za drugim.
Jedan za drugim.

I to kao da traje stotinu godina.
Stotinu godina.
Sto godina.


TONEM 
(Sinking, 1985)

Usporavam
kako godine prolaze.
Tonem,
pa zavaravam sebe
poput svih drugih.

Tajne što ih krijem
izopačuju me iznutra,
čine me slabijim

Zato zavaravam sebe,
poput svih drugih

Šćućuren u strahu čekam.
Nikad više osećati neću.

Samo kad bih mogao
da se ičeg setim…