уторак, 24. март 2020.

THE CURE - Prevodi i prepevi 10 odabranih pesama

U još jednoj sesiji borbe sa samim sobom za vreme trajanja epidemije, okušao sam se sa stihovima Roberta Smita i, naravno, našao lek. Za ovu priliku izabrao sam deset pesama The Cure za koje smatram da dobro predstavljaju Smita i kao kantautora i kao ličnost. Iz prve tri izbijaju duboka opsednutost, anksioznost i paranoja (Lullaby, Close To Me, A Forest), u četvrtoj (Just Like Heaven) na scenu stupaju fantazmagorično i natprirodno. Čupavi, romantični depresivac zatim priznaje da je veseo samo petkom u Friday I'm In Love (na ovaj prepev sam ponosan), potom pada u sevdah uz kišu (Plainsong), na šta se, kao i na albumu Disintegration, nadovezuje veličanstvena tugovanka za izgubljenom ljubavlju (Pictures of You), a potom i opsesivna potrega za njom (A Night Like This). Ovaj moj izbor završavaju jeziva, orvelovska One Hundred Years - jedina uslovno gledano politička stvar The Cure sa čuvenim uvodnim stihom "Nema veze ako svi pomremo" - i za Smita karakterističan izliv straha od starenja (Sinking). Veoma sam želeo i da se okušam sa antologijskom Cold sa albuma Pornography ali Dragoslav Andrić ju je u svojoj antologiji "Stereo stihovi" tako dobro prepevao da nisam imao šta da dodam. Uživajte, komentarišite, kritikujte ovo što sam uradio, okušajte se i sami u prevođenju. Dobro je za glavu. 




USPAVANKA 
(Lullaby, 1989)

Spazih nešto što počinje na “p”…

Na nogama na štraftice, čovek-pauk stiže,
Lagano kroz senku zalazećeg sunca
Prikrada se uz prozore blaženo počivših
Tražeći žrtvu što u krevetu drhti.

Po gustoj tami on njuška za strahom, 
i najednom u ćošku nešto se mrdne!
I ne mogu ništa kad prestravljen shvatim
Da čovek-pauk za večeru me ima.

Prigušeno smeje se, klateći glavom
Prikrada se sve bliže uznožju moga kreveta
I tiše od senke i brže od muva
Njegove su ruke svud po meni a jezik u mojim očima

„Ne mrdaj se i da nisi pisn’o, krasni moj dečače. 
Ne otimaj se tako, jer ću te samo voleti još više,
a prekasno je sad da bežiš il’ da pališ svetlo.
Čovek-pauk za večeru te ima.”

I osećam se kao da me izjedaju
Milijarde dlakavih, ustreptalih rupa
I znam da ću se ujutro probuditi, drhteći od hladnoće 
I da je čovek-pauk uvek gladan

„Dođi mi u goste”, reče pauk muvi,
Imam nešto…



BLIZU MENE
(Close To Me, 1985)

Satima sam na ovo čekao.
Sebe bolesnim baš učinio.
Voleo bih da se danas
nisam ni probudio.
Ni pomišljao nisam da će ovom danu doći kraj
Ni pomišljao nisam da će mi se ovo veče
toliko približiti.

Hajde, pokušaj da vidiš u mraku
Hajde, potrudi se da uspeš,
da osetiš strah pre no što stigneš ovde.
Obličja mu puštam da priđu mi pred nos,
Oči sebi kopam
i zadržavam dah,
I čekam - dok ne zadrhtim.

Al’ da tvoju veru imam,
učinio bih to kao od šale.
Još samo kad bih siguran bio
da je moja glava, prislonjena uz vrata, bila samo san.

Satima sam na ovo čekao.
Sebe bolesnim baš učinio.
Voleo bih da se danas
nisam ni probudio.
Ni pomišljao nisam da će ovom danu doći kraj
Ni pomišljao nisam da će mi se ovo veče
toliko približiti.

Al’ da tvoje lice nosim,
učinio bih to kao od šale.
Još samo kad bih siguran bio
da je moja glava, prislonjena uz vrata, bila samo san.


ŠUMA 
(A Forest, 1980)

Priđi bliže, baci pogled,
među drveće.
Pronađi tu devojku 
dok možeš.
Priđi bliže, baci pogled,
pogledaj u mrak.
Prati šta ti oči kažu
Prati šta ti oči kažu

Čujem njen glas
Moje ime doziva
Taj zvuk je dubok
u mraku.
Čujem njen glas
I dajem se u trk
Među drveće
Među drveće

Iznenada stajem,
Al’ prekasno je, znam.
Izgubljem sam u šumi,
I sasvim sam.
Devojke tamo nema
Uvek bude tako.
Trčim ka ništavilu
Opet, i opet, i opet, i opet.


BAŠ KAO RAJ
(Just Like Heaven, 1987)

„Pokaži mi, pokaži, kako izvodiš taj trik,
onaj od koga uvek vrisnem“, ona reče.
„Onaj što me uvek nasmeje“, ona reče,
i baci mi se oko vrata.
„Pokaži mi kako ga izvodiš,
i obećavam da ću
pobeći sa tobom.
Pobeći ću sa tobom.“

Dok vrtesmo se na toj vrtoglavoj litici,
ljubio sam joj lice i ljubio glavu
i sanjario na koje sve načine mogu
naterati je da zablista.
„Zašto si tako dalek?“ rekla je
 „Kada ćeš već jednom shvatiti da sam zaljubljena u tebe.
Da sam zaljubljena u tebe.“

Ti,
nežna i jedina.
Ti,
sama i izgubljena
Ti,
čudna poput anđela,
što po najdubljim morima plešeš
i u vodi se vrtložiš, 
ti si baš kao san.

Dnevna me je svetlost povratila. 
Mora da sam spavao danima.
I mrdajući usne da udahnem joj ime,
otvorio sam oči.
I nađoh sebe samcitog samog
visoko nad uzburkanim morem
što ukrade mi jedinu devojku koju voleh
I utopi je duboko u meni.

Ti,
nežna i jedina
Ti,
sama i izgubljena
Ti si
baš kao raj


PETAK JE, ZALJUBLJEN SAM 
(Friday I'm In Love, 1992)

Briga me da l’ su ponedeljci tužni
Utorak i sreda užasno su ružni
Za četvrtak me uvo iskreno boli
Kad je petak, zaljubljen sam

Ponedeljku pukni, jer pravi si gad
Utorak i sreda su čemer i jad
Šta tek o četvrtku da zborim sad?
Kad je petak, zaljubljen sam

Suboto, ti prebrzo prođeš
Nedeljo, prekasno mi dođeš
A ti se, petku, nikada ne stidiš

Briga me da l’ je ponedeljak strog
Od utorka i srede strefi me šlog
A četvrtak, ko nam beše to?
Kad je petak, zaljubljen sam

Hej ponedeljku, idi malo se opruži
Utorku, sredo – čemu krevet služi?
Ti se, četvrtku, sa zidovima druži
Kad je petak, zaljubljen sam

Suboto, ti prebrzo prođeš
Nedeljo, prekasno mi dođeš
A ti se, petku, nikada ne stidiš

Obučen si za viđanje
Predivno je iznenađenje
kad ti cipele i duh zahvati uzbuđenje
Svako mrštenje odbacuješ,
zvuku se osmehnuto raduješ,
I uz vrisak čistog ushićenja
Vrtiš se i poskakuješ.
Uvek zagizi jako i slasno
jer izgleda stvarno prekrasno
videti te u noći ovako kasno.
Ne može ovoga dovoljno biti
da se čovek ikada zasiti.
Petak je, zaljubljen sam!

Briga me da l’ su ponedeljci tužni
Utorak i sreda užasno su ružni
Za četvrtak me uvo iskreno boli
Kad je petak, zaljubljen sam

Ponedeljku pukni, jer pravi si gad
Utorak i sreda su čemer i jad
Šta tek o četvrtku da zborim sad?
Kad je petak, zaljubljen sam


JEDNOSTAVNA PESMA 
(Plainsong, 1989)

"Mislim da je mrak, i mislim da pada kiša", rekla si.
"I vetar duva kao da je kraj sveta", rekla si.
"I tako je hladno, da hladno je kao da si mrtav."
I onda si se nasmejala, na tren.

"Mislim da sam stara, i boli me", rekla si.
"I sve ističe kao da je kraj sveta", rekla si.
"I tako je hladno, da hladno je kao da si mrtav."
I onda si se nasmejala, na tren.

Ponekad se zbog tebe osećam
kao da živim na kraju sveta.
kao da živim na kraju sveta.
"To je prosto način na koji se osmehujem", rekla si.


SLIKE NA KOJIMA SI TI 
(Pictures Of You, 1989)

Gledam već tako dugo u ove slike na kojima si ti,
da skoro verujem da one su stvarne.
Živim već tako dugo sa mojim slikama na kojima si ti,
da skoro verujem da te slike su
sve što sam u stanju da osetim.

Sećam te se kako tiho stojiš na kiši,
dok sklanjam se kod srca tvoga, da budem uz njega.
I ljubimo se dok nebo se ruši,
a ja grlim te čvrsto,
kako sam te uvek grlio kada bi se uplašila.

Sećam te se kako kroz noć trčiš lakonogo.
Bila si jača od snega, svetlija i belja,
I vrisnula si na svo to pretvaranje,
vrisnula ka nebu,
I konačno si smogla snage da sve to pustiš niz reku.

Sećam te se kako padaš mi u naručje
i oplakuješ svoje srce.
Bila si bela kao kreč, tako nežna i izgubljena na hladnoći.
Uvek si bila tako izgubljena u mraku.

Sećam te se kakva nekad si bila
Lagano utapajući se, bila si anđeo više no išta drugo.
Grlim te poslednji put, a onda tiho mi isklizneš.
Otvorim oči, al' nikad ništa ne ugledam.

Samo da sam se setio pravih reči
Mogao sam tvoje srce zadržati
Samo da sam se setio pravih reči
Ne bih sad cepao sve moje slike na kojima si ti.

Gledam već tako dugo u ove slike na kojima si ti,
Al' tvoje srce ne mogu povratiti.
Tragam već tako dugo za rečima koje su istinite,
Al' uvek završim cepajući moje slike na kojima si ti.

Nema ničega na svetu što sam želeo više
nego da te osetim duboko u srcu.
Nema ničega na svetu što sam želeo više
nego da nikada ne osetim kako je to cepati
sve moje slike na kojima si ti.


U NOĆI KAO ŠTO JE OVA
(A Night Like This, 1985)

Reci zbogom u noći poput ove
Ako nam je to ono poslednje.
Nikad nisi izgledala ovako izgubljeno,
Ponekad to i ne liči na tebe
Nema više reči
I dalje ih nema,
Ne idi, molim te.
Al’ posmatram te, skroz skamenjen,
kako odlaziš.

Dolazim da te nađem, makar te tražio celu noć
Lov na veštice za sledećom devojkom
Lov je zauvek, i uvek je za tobom
Poverenje tvoje
Najblistavije glupa stvar
koju sam ikada skrojio

Reci zdravo na dan kao što je ovaj.
Reci to kad god se mrdneš.
Od načina na koji me sada gledaš,
poželim da budem ti .
Prožima me duboko,
i prožima još dublje,
ovaj dodir.
I taj osmeh, i to klimanje tvoje glave
I taj osmeh, i to klimanje tvoje glave

Dolazim da te nađem, makar te tražio celu noć
Ne mogu više ovako da stojim ovde
Lov je zauvek, i uvek je za tobom
Želim da bude savršeno
kao što je bilo.
Želim da promenim sve
Želim da se promenim.


STO GODINA 
(One Hundred Years, 1982)

Nema veze ako svi pomremo.
Ambicija na zadnjem sedištu crnog auta.
U visokoj zgradi od posla se skapava.
Posle toga odlazak kući,
pa priče na radiju

Nešto maleno ti ispada iz usta,
pa se smejemo.
Molimo se za nešto bolje.
Molimo se za nešto bolje.
Hajde, voli me,
upoznaj moju majku.
Ali strah uzima pod svoje,
prikrada se stepeništem u tami,
i čeka da smrtni udarac padne.

Frizuru gladiš dok patriote streljaju.
Borba za slobodu na TV ekranu.
Deliš svet sa poklanim svinjama.
Jesmo li osvojili sve?
Ona se bori da pobegne.

Taj bol.
Taj gmižući osećaj.
Mala crnokosa devojčica
subotu čeka, i smrt njenog oca je gura,
nabijajući njeno bledo lice u ogledalo.
Patnja me tera da okrenem glavu,
ka dobrim starim vremenima.

Milovanje starca,
pa šminkanje beživotnog lica.
Ona je komad novog mesa u čistoj sobi
Pod žutom mesečinom pristižu vojnici.
Senke donose oslobođenje
pod crnom zastavom.
Stotine godina u grimiznoj krvi.
Omča mi se zateže oko grla.
Otvaram usta,
i glava mi se rasprskava
uz zvuk tigra koji se koprca u vodi.
Koprca se u vodi.

Iznova i opet
jedan za drugim umiremo.
Iznova i opet
jedan za drugim umiremo.
Jedan za drugim.
Jedan za drugim.

I to kao da traje stotinu godina.
Stotinu godina.
Sto godina.


TONEM 
(Sinking, 1985)

Usporavam
kako godine prolaze.
Tonem,
pa zavaravam sebe
poput svih drugih.

Tajne što ih krijem
izopačuju me iznutra,
čine me slabijim

Zato zavaravam sebe,
poput svih drugih

Šćućuren u strahu čekam.
Nikad više osećati neću.

Samo kad bih mogao
da se ičeg setim…





Нема коментара:

Постави коментар