Приказивање постова са ознаком SCENARIJI. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком SCENARIJI. Прикажи све постове

уторак, 8. фебруар 2011.

Scenario za srednjemetražni film NEDOVRŠENO (adaptacija istoimene priče)




NEDOVRŠENO
scenario za srednjemetražni film



Napisao:
Jovan Ristić
prema sopstvenoj kratkoj priči
U Beogradu, mart-novembar 2008.





AUTOROVA NAPOMENA
Moj prvi pokušaj da napišem filmski scenario nadovezao se na moje staro interesovanje za "prevođenje" književnog u filmski jezik. Bio sam u miljeu u kojem se nikada nisam okušao, i nekako mi je delovalo privlačnije da adaptiram već postojeći tekst nego da stvaram nešto novo sa alatom koji ne poznajem baš najbolje. Opredelio sam se tako da adaptiram sopstvenu priču NEDOVRŠENO, koja se, osim u knjizi "Godine u magli", u celosti može pročitati na ovom sajtu. Neko će me pitati zašto sam se kog đavola uhvatio baš za tu priču, jer NEDOVRŠENO, sa svojom psiho-horor osnovom i naglaskom na unutrašnji život glavnog lika, nije naročito zahvalno štivo za prenošenje na film, posebno ako se uzme u obzir da pokriva četiri vremenska toka, i to na malom prostoru (priča ima nešto više od 13.000 karaktera). Ali, još dok sam pisao tu priču, ja sam u glavi vrteo film; VIDEO sam početak sa mravima koji prekrivaju lice glavnog junaka, VIDEO sam njega kako pada preko mravinjaka nakon što se u mrklom mraku sapleo o kamen, VIDEO sam ga kako grćevito steže prskalicu s otrovom za mrave, dok posmatra šta se s njima dešava u polutami spavaće sobe. A bio je tu i napeti dijalog muža i žene čiju sam uverljivost isprobavao tako što sam ga - glumio. Želeo sam da to što pričaju bude izgovorljivo, kao da pišem dramu a ne kratku priču. I sve to me je na kraju privelo odluci da NEDOVRŠENO uzmem za osnovu svog prvog scenarija. Vizuelni sloj pripovesti podelio sam u scene, i dopisao čitav niz novih scena s kojima sam ilustrovao pozadinu priče i psihološke momente. Posao mi je išao lakše no što sam očekivao, i mogu reči da sam uživao - dovoljno da manje od godinu dana kasnije napišem svoj drugi, ovog puta originalni scenario pod imenom BEOGRADSKI ČISTAČ (prvobitni naziv: ČISTAČ). Sad kad pogledam, ČISTAČ je dosta bolji, svedeniji i za praćenje jednostavniji rad od NEDOVRŠENOG, ali to ne znači da sam nezadovoljan onim što sam uradio. Pravljenje scenarija za NEDOVRŠENO bilo je za mene, u najmanju ruku, prvorazredna spisateljska avantura, i smatram da rezultat, uz sve mane, dovoljno vredi da ga podelim sa vama. 


  


1. EXT – DVORIŠTE SEOSKE KUĆE, NOĆ (Daleka prošlost)

MRAV šeta po ljudskoj koži. (kreće špica: Film... ime režisera)

Desetak mrava na ljudskom obrazu; ulaze i izlaze iz uha – kao da je uho otvor mravinjaka. (špica se nastavlja: imena glavnih glumaca).

Obraz pripada licu sa dečačkim crtama. Gledan je iz profila, pri čemu se usta ne vide. Pomera se, okreće u anfas – dotle skrivena polovina lica umrljana je zemljom. Mravi ulaze i izlaze iz kose, iz nozdrva; prelaze preko čela; hodaju po zatvorenim očnim kapcima. Jedan mrav prelazi sa gornjeg kapka na donji dok se očna jabučica pomera. Oko se otvara, teško i oklevajući – kao posle dubokog sna ili nesvesti.

Zamućeni pogled iz samog oka, uz vidno polje koje se širi, otkrivajući insektoliku mrlju u njegovom dnu. Mrlja se pomera levo-desno.

Mrav, gledan spolja, šeta se po donjoj trepavici, a oko trepće ne bi li ga oteralo.

Srednji krupni plan DEČAKA od 10 godina koji leži na raskopanoj zemlji, u pomrčini. Na licu mu je dvadesetak mrava; otvorena usta podrhtavaju u nemom pokušaju vriska. Dečak unezvereno pipa lice prstima i šakama koji su istačkani mravima. Na posletku uspeva da krikne, a slika biva progutana tamom.

(kraj glavne špice – naziv filma)
N E D O V R Š E N O


среда, 5. јануар 2011.

Veliki photo update u vezi sa scenarijem ČISTAČ

Dodao sam još devet fotografija koje su čučale na mom mobilnom telefonu, i sada imate full frontal nudity groblja brodova na starobeogradskoj strani Save.

Tu su: skorene flaše, grane, daske, poluraspadnuti šleper "Ivanjica", svojevrsni bazen đubreta između naguranih brodova, mesto na kojem pecaroši (video sam svojim očima ali nisam uspeo da snimim) pecaju u đubretu, itd.

Sve ove fotke vrlo su antilokalpatriotske, pa ako ste zakleti ljubitelj Beograda i njegovih rečnih obala, ne zavirujte ni po koju cenu.

Link: http://godineumagli.blogspot.com/2011/01/cistac-originalni-scenario-za-kratki.html

недеља, 2. јануар 2011.

BEOGRADSKI ČISTAČ (originalni scenario za kratki film)



BEOGRADSKI ČISTAČ
Scenario za kratki film


Napisao:
Jovan Ristić
U Beogradu, jul 2009.


* * *

AUTOROVA NAPOMENA
Ideju za BEOGRADSKOG ČISTAČA (naziv je do 18. februara 2011. bio ČISTAČ), ekološki horor smešten na obalu Save, dobio sam kada sam čuo za filmski projekat BEOGRADSKI OMNIBUS. Njegovi tvorci su, naime, raspisali konkurs: trebalo je poslati scenario za kratki film, segment budućeg omnibusa, dug najviše 10 minuta i motivski vezan za beogradske reke ili kvartove oko njih. Žanrovsko ograničenje nije bilo postavljeno, ali sam iz razgovora sa ljudima bliskim projektu shvatio da će prednost imati radovi koji Beograd prikazuju afirmativno. Avaj, ono što viđam na Savi i Dunavu i što me je inspirisalo za ovu priču nije nimalo afirmativno. Štaviše, čini mi se da Beograd beži od te istine, pa čak i da na nju zaboravlja, o čemu svedoči lokalitet koji sam u BEOGRADSKOM ČISTAČU opisao a koji se nalazi na jedva kilometar od železničke stanice, to jest strogog centra grada. Svejedno, poslao sam scenario na konkurs, i nisam prošao. Međutim, moj rad se dopao nekolicini ljudi - među njima je bio Mladen Đorđević, kojem se ovom prilikom zahvaljujem na korisnim sugestijama - i čak mi je savetovano da ga preradim u pripovetku, koju bih potom ubacio u zbirku "Godine u magli". Mada smatram da bi se BEOGRADSKI ČISTAČ odlično tu uklopio, nisam to učinio, ali ko zna - možda će ugledati (papirnu) svetlost dana u nekoj novoj knjizi. Za ovu priliku, BEOGRADSKOG ČISTAČA sam ilustrovao fotografijama koje sam načinio tokom istraživanja na licu mesta, pre no što sam se dao na pisanje...


* * *

1. EXT – SAVSKO PRISTANIŠTE – DAN

Desetak ljudi u letnjoj odeći oslonjeno je na metalnu belu ogradu. Gledaju nekud na dole, i govore rečenice tipa “Look”, “Oh, my lord” i “Disgusting”, a licima im proleću izrazi fasciniranosti, zapanjenosti, zgađenosti. Iznad njihovih glava, podno čistog plavog neba, vide se zidine Kalemegdana i statua Pobednika.

To su TURISTI iz zapadnih zemalja. Stoje na palubi luksuznog rečnog broda u Savskom pristaništu. Mnogi od njih imaju fotoaparate. Neki ih drže u rukama i škljocaju u pravcu vode. Drugi se spremaju da to učine. Oni koji nemaju fotoaparat upiru prstom.

(Iz off-a se čuje zvonjava telefona)

Odmah pored keja, rekom pluta poveća gomila đubreta, slepljena u uljastu, masnu skramu. Čine je desetine, možda i stotine praznih plastičnih boca, odbačena ambalaža i obuća, grane, daske, daščice, razni drugi ostaci i otpaci. A preko tog “ostrva” trčkara pacov.

Uz škljocaj fotoaparata, pacov biva zamrznut u pokretu. Preko slike se ispisuje naziv filma:

B E O G R A D S K I   Č I S T A Č

(Iz off-a, zvonjava telefona biva prekinuta zvukom podizanja slušalice)

GLAS 1 (off)
(samozadovoljno) Urednik redakcije
za ekologiju.

Pacov se “odmrzava” i nastavlja da trčkara.

GLAS 2 (off)
(veoma hrapav, starački): Kako
ste, gospodine Rankoviću?

Škljocaj. Pacov je ponovo zamrznut u fotografiju.

GLAS 1 (off)
(zajedljivo)
O, pa to ste vi gos'n Četvrtko! Uvek
isti dan, uvek isto vreme. Je l' treba da
pitam zbog čega me zovete?